2008م - 1444هـ
Muslimanska sveta knjiga Kur’an, poslata je od Boga, dželle šanuhu, Njegovu Poslaniku

Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da je saopći ljudstvu. Muhammed, sallallahu alejhi

ve sellem, nije samo saopćio Božiju Knjigu Kur’an nego ju je svijetu protumačio jezikom i

djelom, a u tome ga je i sami Bog ovlastio. U Kur’anu se veli: (Mi smi tebi Muhammede

poslali Kur’an, koji je opomena svijetu da ga njima protumačiš.) Tumačenje Muhammedovo,

sallallahu alejhi ve sellem, jezikom i djelom zove se es-sunne i el-hadis. Tih hadisa ima jedan

veliki broj, a za njihovo poznavanje treba utrošiti mnogo truda i dosta vremena a nije

dovoljno samo tvrditi i cijelim ustima izgovarati: "Ja znam".

Nauka o hadisu meni je najmilija nauka, a da bih i sebe i druge koji se žele koristiti sa njom

bolje upoznao, odlučio sam da u "Hikmetu" iznesem pedeset hadisa sa prijevodom i

tumačenjem. To pedeset hadisa su jezgra sunneta.

Davno je bilo palo na um čuvenom učenjaku Ibnu Salahu (umro 643. h.) da sabere one hadise,

koje su učenjaci pronašli za opsežne i vrlo vrijedne, da u malo riječi sadrže mnogo značenja,

da na njima cijeli Islam počiva. Broj hadisa koje je pomenuti Ibnu Salah sabrao iznosi jedva

dvadeset i šest. Kasnije je Nevevija (umro 677. h.) dodao tim hadisima još šesnaest, a iza

njega Ibnu Redžeb (umro 795. h.) još osam te je broj izašao na pedeset. Baš tih pedeset hadisa

sam ja naumio prevesti na naš jezik, ukratko protumačiti i u "Hikmetu" iznijeti. Ne bi bilo

loše, kad bi se kasnije u jednoj knjizi izdali. Od ovog truda cilj mi nije samo trošenje papira,

nego, ne bi li se ko tim izrekama Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, okoristio i svoja

djela prema njima udesio. Mi trebamo djela a ne riječi.

PRVI HADIS

Veli Omer ibnul-Hattab: "Čuo sam Božijeg Poslanika gdje veli: "Svi su poslovi prema

namjerama. Svakom čovjeku propada samo ono što namjerava. Pa ko se preseli iz jednog

mjesta u drugo radi Boga i Njegova Poslanika, to je pravi muhadžir, a ko se preseli radi neke

ovosvjetske koristi, ili da se oženi taj neće dobiti drugo nego što je namjeravao."

To bi bio približan prijevod gornjeg hadisa. Svaki vjerski posao nije kod Boga, dželle šanuhu,

priznat kao valjan, ako onaj, koji ga radi s tim poslom ne namjerava zadobiti Allahovo

zadovoljstvo. I prema tome i plaću i nagradu na drugom svijetu dobiće čovjek samo za ono

djelo, koje je radi Boga, dželle šanuhu, izvršio. Tko pak želi da se svijetu pričini da on radi

Božijeg zadovoljstva radi, a on drugu namjeru ima, tome nikakve nagrade nema.

Hidžret znači preseliti se iz jednog mjesta koje nije za muslimana povoljno, u drugo koje je

povoljnije. Ako se neko preseli s namjerom da trguje ili da se oženi, a ističe da to u ime Boga,

dželle šanuhu, radi, tome na drugom svijetu plaće nema. Za vrijeme Muhammeda, sallallahu

alejhi ve sellem, bijaše dužnost svakog muslimana da se preseli u Medinu. Ta je dužnost

trajala sve do osvojenja Mekke, osme godine po Hidžretu. Za to vrijeme jedan se musliman

preselio u Medinu radi jedne žene koja se zvala Ummi Kajs. To je bio povod da je

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao gornji hadis. Bog, dželle šanuhu, veli u

Kur’anu: (Plaću kod Boga zaslužuje onaj koji oda Bogu svoje lice (sebe) i dobro radi.) Vele

tumači Kur’ana: "Bogu je odan onaj koji radi Njegova zadovoljstva sve dužnosti vrši, a dobro

radi onaj, koji po vjerskim propisima postupa." Dakle, da neki posao bude kod Boga, dželle

šanuhu, primljen imaju dva uvjeta: dobra namjera i odgovaranje dotičnog posla vjerskim







.





Komentar na nekoliko hadisa iz raznih tematika akide i fikha.