2013م - 1444هـ
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog

* Tevhid je obožavanje samo Allaha Koji nema

sudruga i to je bila vjera svih poslanika, bez izuzetka, te

jedina vjera koju će Allah Uzvišeni prihvatiti. Nijedno

djelo koje bude urađeno nije ispravno bez tevhida.

Dakle, tevhid je temelj na kojem se sve drugo

gradi i ako on ne postoji, nijedno djelo neće od koristi

biti, nego naprotiv, biće ništavno, jer ibadet neće biti

ispravan osim sa njim.

Vrste tevhida

* Tevhid se djeli na tri vrste:

1 – Tevhidur-rububijje

2 – Tevhidul-esmai ve-s-sifati

3 – Tevhidul-uluhijje



1. Tevhidur-rububijje

* Tevhidur-rububijje je ubjeđenje da je samo

Allah Gospodar svjetova, Onaj koji ih je stvorio i

opskrbio.







Ovu vrstu tevhida su priznali i prvi mnogobošci.

Oni su svjedočili da je Allah jedini Tvorac,

Vlasnik, Upravitelj, Onaj koji život i smrt daje i da On u

tome nema sudruga.

Uzvišeni je rekao: A da ih upitaš: „Ko je nebesa i

Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?“ -

sigurno bi rekli: „Allah!“ Pa kuda se onda odmeću?

(Sura El-Ankebut, 61.)

* Ali i pored toga, ovakvo priznanje ih nije uvelo

u islam i nije ih spasilo vatre, te nije zaštitilo njihovu krv i

imetak, jer nisu potvrdili tevhidul-uluhijje, nego su,

naprotiv, smatrali da Allah ima sudruga u ibadetu, tako

što su, pored Allaha, druge obožavali.

2. Tevhidu-l-esmai ve-s-sifat

* Tevhidul-esmai ves-sifat znači vjerovanje da

Allah posjeduje Biće Koje ne sliči drugim bićima,

svojstva kakva niko drugi nema, te da Njegova imena

jasno, bez bilo kakve sumnje, ukazuju na osobine

savršenstva koje posjeduje, kao što Uzvišeni veli: Njemu

ništa nije slično i On sve čuje i vidi. (Sura Eš-šura, 11.)

* Tevhidul-esmai ves-sifat, također, znači i

potvrđivanje onoga što je Allah u svojoj Knjizi za Sebe

potvrdio, te onoga što je potvrdio Njegov Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem, onako kako Njemu dolikuje,

bez ikakvog poređenja, poistovjećivanja, negiranja i

















Ova knjiga sažeto govori o značenju tevhida, njegovim vrstama, fadiletima, zatim o uslovima njegovog prihvatanja i stubovima na kojima on počiva, o stvarima koje te stubove ruše, te onome što spoznaja tevhida iziskuje.